Rumen kao bulka te je ovaj svet sneo

Ne bi dobio bolje ni da si poželeo

Među džinove si došao ne bi li se probio

Sad tumaraš svetom kao prazna ljuštura

Čovek kojim si se nadao da ćes biti

Polako nestaje i ide ka tami 

Sve što si uradio polako jenjava

I snovi su postali samo bajka

Ah, ti snovi

Nekada bejahu osnova ovoga sveta

Sad se traži od tebe da budes realan

Ne bi li "uspeo" u svetu mašte

Čovek kojim si se nadao da ćes biti

Polako nestaje i ide ka tami

Ljuštura prazna ostaje 

I život polako prestaje

Ne bi li ti među ostalim trnjem

Postao i sam

Još jedan trn na ruži

Dugine latice ti ponekad odvuku pažnju

Ne bi li video život

Ali trnje bode i probada duboko u dušu

Da opomene da je tvoje da stojiš i da gledaš

Budi kao ostalo trnje kažu

I uveravaju te da ne lažu

Prođi pored znanja i veruj

Jer to nije za tebe, to je za druge

Biti čovek nije to, biti čovek je nesto drugo

Tako kažu

I uveravaju te da ne lažu

Bol u duši postaje nepodnošljiv

Sa trnjem se moraš izboriti

  Da bi i sam procvetao

Rumenilo latica ti ne da mira

A trnje nastavlja da se opire

Želja je prevelika, čovek je u pitanju

Šta da se radi pitanje jeste

Biti čovek jeste tvoja strast

Trnje nestaje i duga ostaje

Latice cvetaju, dobijaš krila

Da u visine ides vreme je sada

Zbogom trnju pa i ružama

Sad si visoko

Više nisi ljuštura, postaješ neko