[ Generalna
]
01 Avgust, 2012 03:59
O, živote
O ti, o živote
koji predamnom stojiš sada,
šta tražiš od mene ti,
šta ti ja mogu dati.
Jedino što mogu je da postojim,
sada, ovde.
Da život postoji,
sada, ovde.
Strastven, izvanredan, erotičan, romantičar.
Da osetim njegove draži,
da isisam srž iz života.
Da živim smisleno, visoko, večno!
[ Generalna
]
15 Jul, 2012 05:52
Za nju
Od njenih usana, slatkih kao med
kolena meni klecaju.
Crne, garave kose i svetlog osmeha koji me opija.
Iz njenih očiju zrači život
i od njenog pogleda se ne mogu sakriti.
Moja varvarska vika ne bi bila dovoljna
osloboditi svoje srce ove drhtavice.
Davno opevana ljubav
ne bi bila dostojna njenog srca.
Sa krovova kuća, sa vrha sveta,
punim plućima da vrištim njeno ime
ne bi je dovelo k meni.
Pored nje da jesam,
da osetim miris,ukus ljubavi,
u mom zagrljaju da spava
đavolu dusu htedoh dati.
U san tonem sada ja
držeći njeno srce pored mog,
javu ne želim
da je ne bih ispustio iz zagrljaja svog.
Spavam ja
sa njenim imenom u mojim mislima,
njeno srce držim pored mog
nežno, tužno, večno.
[ Generalna
]
29 Mart, 2012 04:24
Znanje, Znanje
Od momenta našeg rođenja do trenutka smrti nameće nam se tuđe mišljenje, pokušavaju da nas ukalupe. Tokom obrazovanja složenim šemama prave od nas klonove fokusirajući se na neželjeno memorisanje kojekakvih podataka, umesto na suštinsko znanje, sistematsko znanje. Odbacuju "nepotrebno" ne bi li nam "pomogli" i učinili školovanje "lakšim" bez imalo obzira prema našoj plodnoj duši, željnoj znanja. Ovo govorim kao student, jer koliko sam primetio ni fakulteti se ne fokusiraju na sistematsko znanje(naravno, uvek ima izuzetaka). Profesori u želji da što pre završe svoje izlaganje, ili da za što kraće vreme ispredaju što vise, naravno to se mora memorisati a ne doći do toga logičkim zaključivanjem, prosuđivanjem i razumevanjem, ne obraćaju pažnju na studente već ih stavljaju u nov kalup i prave nove klonove gde svaki od tih fah idiota neće imati osnovno sistematsko znanje vezano za to što studira. Moje nezadovoljstvo ne može biti veće. Svake godine se donose novi zakoni, nova pravila, izbacuje "nepotrebno" i uvodi novo koje je još nepotrebnije. I na kraju nama ne ostaje ni trunka sebe, nemamo svoj stav, sve zato sto smo učili da pristajemo uz druge idole. Izaberite najsimpatičnijeg i primenite njegove metode i usvojite njegov stav, ne treba vama da razmišljate sami zato sto to drugi rade za vas. Posle se pitaju zašto danas nema novog Mocarta,Nikole Tesle. Zato što ubijaju svu svest i kreativnost, oduzimaju nas same od sebe samih. Odgovora, naravno, nisu svesni(ili možda jesu??) ni oni na najvišim pozicijama u prosveti, misleći da oni znaju šta je najbolje ostavljaju nas osakaćene i hendikepirane u životu. Danas se ocene dobijaju na poklon, da ne kažem zasluže se(mada ima puno onih koji i zasluže, ali nisu svesni da to znanje nije sistematsko već čisto memorisanje) zbog opisa samog problema umesto da dođu do rešenja problema. Suština stvari nije bitna, bitno je samo da je to lepo složeno i prezentovano. Studenti sa kojima sam ja pričao nemaju nista protiv ovoga(bar većina, dok je manjina potpuno nadglasana). Radije bi oni hteli okolišati nego doći do srži, doći do istine, doći do onoga što jeste. Koliko vidim ovakva vrsta problema se ne dešava samo u prosveti i obrazovanju(gde se okoliša umesto da se dođe do suštine), već i u ostalim aspektima života, a neće se ništa promeniti osim ako mi sami ne izdejstvujemo promene. Vreme u kome se pogrešne vrednosti cene ne može doveka trajati, ali neće se promeniti samo od sebe. Odluke koje donesemo utiču na naš život, a sedenje sa skrštenim rukama neće ništa promeniti. Sami biramo hoćemo li pustiti da život prođe pored nas ili ćemo živeti život kao što nam je i namenjeno,kao svoj čovek a ne tuđi klon.
[ Generalna
]
28 Mart, 2012 06:14
Nekom je palo na um da bude čovek
Rumen kao bulka te je ovaj svet sneo
Ne bi dobio bolje ni da si poželeo
Među džinove si došao ne bi li se probio
Sad tumaraš svetom kao prazna ljuštura
Čovek kojim si se nadao da ćes biti
Polako nestaje i ide ka tami
Sve što si uradio polako jenjava
I snovi su postali samo bajka
Ah, ti snovi
Nekada bejahu osnova ovoga sveta
Sad se traži od tebe da budes realan
Ne bi li "uspeo" u svetu mašte
Čovek kojim si se nadao da ćes biti
Polako nestaje i ide ka tami
Ljuštura prazna ostaje
I život polako prestaje
Ne bi li ti među ostalim trnjem
Postao i sam
Još jedan trn na ruži
Dugine latice ti ponekad odvuku pažnju
Ne bi li video život
Ali trnje bode i probada duboko u dušu
Da opomene da je tvoje da stojiš i da gledaš
Budi kao ostalo trnje kažu
I uveravaju te da ne lažu
Prođi pored znanja i veruj
Jer to nije za tebe, to je za druge
Biti čovek nije to, biti čovek je nesto drugo
Tako kažu
I uveravaju te da ne lažu
Bol u duši postaje nepodnošljiv
Sa trnjem se moraš izboriti
Da bi i sam procvetao
Rumenilo latica ti ne da mira
A trnje nastavlja da se opire
Želja je prevelika, čovek je u pitanju
Šta da se radi pitanje jeste
Biti čovek jeste tvoja strast
Trnje nestaje i duga ostaje
Latice cvetaju, dobijaš krila
Da u visine ides vreme je sada
Zbogom trnju pa i ružama
Sad si visoko
Više nisi ljuštura, postaješ neko
[ Generalna
]
28 Mart, 2012 06:12
Divni ljudi
Ćao svima vama divnim ljudima.
[ Generalna
]
28 Mart, 2012 05:53
Čestitamo
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.